Archerov glas - Mia Sheridan

Knjigu sam kupila još na ljeto. Isti tjedan kad je izašla. Ali kako nisam imala vremena, tako je moj Archer putovao na čak tri mjesta prije nego što sam ga se konačno i ja uhvatila.

I iako je stigao nazad do mene odavno, nešto me odbijalo. Svi su mi govorili koliko je divan, koliko ću se oduševiti... ali nikako da dođe volja. Prije par dana skuhala sam kavu, sjela i nisam imala što raditi... što je jako čudno za mene.

I tako sam uzela Archera u ruke.

Prvi sat je prošao, drugi sat... Na 150-toj strani sam i već znam da sam zaljubljena. Ništa čudno s obzirom da sam lako zaljubljiva.

Ali kod Archera je nešto drugačije. On ima dušu, onu slatku, neodoljivu dušu kojoj jednostavno ne možeš reći ne. Zaljubiš se i ne možeš se odvojiti od njega. I tako se ja nisam odvojila od njega do četiri sata u noći dok nisam došla do posljednje stranice.

Osvojio me, oborio me s nogu. Želim čitati ovu knjigu iznova i iznova dok ne zapamtim svaku rečenicu u njoj.

Ne trebam ni objašnjavati sve te osjećaje s obzirom na to da sam najvjerojatnije među posljednjih par osoba koja tek sada čita. Oni koji nisu ili nisu planirali, odmah, sada, čitajte!

Ovo je jedna od knjiga koja je posebna, a takvih ima sve manje. Tema koja je drugačije od drugih, a meni ponekad jako lijepo dođu knjige koje mi nisu jednake drugima. Volim ovu vrstu priče koja iskače kako bi se reklo iz paštete. Svakom svojom rečenicom osjeća. Budi one predivne osjećaje u tebi zbog kojih se želiš zagrliti i čitav naježiti.

Jer ponekad svima nama treba knjiga poput ive... pa barem da je zagrlimo kao da može prenijeti sve te osjećaje koji su u njoj na nas.

Na kraju svega... poanta priče za mene je ova.

Nije važno odakle dolazi glas, bitno da dolazi od srca, snažno, bitno je da se čuje, na bilo koji način... na Archerov način.