Profajler - Tamara Kučan

Bilo je i vrijeme da ova knjiga konačno stigne u moje ruke da je pročitam.

Divljenje, je ono što osjećam prema autorici ove knjige. Toliko detalja u jednom, toliko istraživanja. Svaki dio priče, poput neke puzle spaja se, sve dok se na kraju i ne spoji do kraja. Zar nisi sretan kad na kraju sve puzle spojiš u jedno? O da! Daleko od toga.

Sjećam se kako sam Indigo pročitala u jednome dahu, čitala bi ga kad bi svi zaspali i to bi trajalo dugo u noć. Kod Profajlera je bilo ipak drugačije. Čitala bi, a zatim bi zastala, razmislila, duboko udahnula i napravila pauzu. Svoje misli bi pokušavala ugasiti, samo da ne razmišljam o Profajleru. No, opet danima sam samo o njemu mislila, dok se nisam ponovno natjerala da nastavim. Ne, to nije bilo zato što knjiga nije dobra, već zato što je teško nastaviti dalje dok uistinu ne shvatiš značenje dijela koji upravo pročitaš. Ući u misli djevojke koja je možda mlada, ali u dubini duše ona je stara duša. U njoj se krije neizmjerna bol koju pokušavam shvatiti. U isto vrijeme dok je pokušavam shvatiti, divim joj se na hrabrosti. Divim se njenim mislima. U njenim mislima sam se pronašla, ali poželim biti hrabrija baš poput nje.

Početak knjige je nejasan. Kao i svaki početak Tamarinih knjiga. Zatim pomisliš da je ovo ljubavna priča. Da li ona završava sretno za glavnu junakinju? Kroz bol, tugu, traumu koju ona proživi… na kraju ipak pronađe spas. Spasi se prvenstveno od same sebe, a zatim i đavola.

Marina... ona je hladna, neshvaćena. U isto vrijeme jaka, ali u njoj čuči slaba djevojka koja se krije iza tog hladnog lica. Jedina želja joj je da pobjegne, da bježi od svega… negdje daleko, da tamo pronađe sreću. I kad je pronađe, ona je opet izdaje i napušta. . Od tada ona živi samo da vrijeme prođe i svi koji dođu, a ona ih zavoli… u krajnosti oni svi odu od nje. Stoga smatra da je biti hladan u ovom svijetu, jedini način da preživi.

Marina, ona je jedan komplicirani junak. Obožavala sam je kroz svaku rečenicu knjige. Kroz svaku njenu misao.

Njeno zanimanje je dovodi do poznatog hakera koji se naziva R. Ona je osoba koja treba napraviti profil ozloglašenog hakera o kojemu ništa ne zna. Svojim znanjem stvoriti sliku na temelju njegovog ponašanja. No onda, on joj se odluči javiti. (Jedva sam dočekala taj dio). Njihovi razgovori postaju prijateljstvo, oni vjeruju jedno drugome. Marina osjeća nešto drugačije, a onda R bude iskren i otkrije svoju tajnu njoj. I onda saznajemo njenu tajnu, njenu kobnu prošlost. Svojim pričama, oni su slomili moje srce. Njeno je također bilo slomljeno, ali kad je povratila snagu, odlučili su se konačno osvetiti za sebe i sve ostale.

Njih dvoje,

pripadali su jedno drugome kao neki programski sustav koji pripada jedno drugome savršeno.

Jedno, drugom potpora.

Dva stranca izgovore jedno drugome više nego nekome tko ih poznaje čitavog života.

A onda… razara ih đavao. A oni trebaju da prežive. A hoće li preživjeti, za to morate uzeti knjigu u ruke i otkriti mnoge, mnoge odgovore.

Od knjige sam očekivala puno. Do sada sam pročitala samo dvije njene knjige, ali shvatila sam da me svakom svojom knjigom šokira na određen način. U Profajleru se zapravo sve otkrije i ranije nego što sam očekivala. Ali, jedna sitnica je ostala sakrivena, sasvim neočekivana došla u zadnji čas. Oni koji su čitali znaju o čemu pričam. Zbog te sitnice sam plakala kao nikada, a iza toga smijala se poput luđaka. I zato tvrdim da me ova knjiga privremeno pretvorila u luđaka. I sada kako razmišljam o svemu što sam pročitala i doživjela sa Profajlerom za vrijeme čitanja čini od mene emotivnu budalu.

Na kraju, ovo je velika preporuka svima! Ovo je štivo koje vrijedi pročitati. Nećete pogriješiti ako je kupite i uzmete u ruke.

Pet stvari koje sam napravila nakon čitanja Profajlera:

1) Postavila ljepljivu traku preko kamere na laptopu. Za svaki slučaj.

2) Guglala kako skinuti razne zaštitne programe da me nitko ne može hakirati.

3) Zamišljala kako je to biti superkul haker.

4) Pomislila kako svatko treba imati jednu Sandru u životu.

5) Postala luđak. Doslovno.

Na kraju ja sam dobila završetak. Sretan, kako bi se reklo. Pa… barem do sljedećeg puta. Barem do Bivirgate. A tko će nju preživjeti?