KAPIJA - Tamara Kučan

Hoće li doći knjiga od Tamare, a da me ne šokira?

Taman se činilo da će ova biti lagana,ljubavna priča s puno drame, sudbina se miješa tamo gdje ne treba i na kraju svega svi sretni i zadovoljni.

Ne zavaravaj se Tina.

Na kraju, zabluda i šok! Suze, trnci i smijeh samoj sebi što sam uopće očekivala sretan kraj.

Ali idemo iz početka.

Amita i Jorgos. Dva različita svijeta. Nemoguće da se uopće sretnu, ali sretnu se. Desi se ljubav o kojoj svi sanjamo. Naravno, uza sve to dolazi mnogo toga. Njihova različitost, svađe, opsesija jedno prema drugome. Laži, bol, prošlost... ovdje ima svega. Čitavo vrijeme se pitam mnogo toga, tjera me na razmišljanje. Ali na kraju svega, tu je ona njihova velika ljubav koja nadilazi sve probleme. Na trenutke pomisliš da su samo oni protiv svih i da će tome kadtad doći kraj, ali oni uspijevaju.

Kapija. Vrata, rijeka, more, vrata nekoga drugoga života. Kapija, savršeni svijet, snovi koje sanjamo. Snovi koje želimo.

Ljubavna priča, koja nam daje sve. Priča koja će nas naučiti nešto više o mnogo toga. Uz ljubavnu priču, prepliće se tema imigranata. Tamara je toliko detaljna i toliko ulaže u sve što piše da joj na kraju svega zaista mogu ustati i dati jedan veliki aplauz. Pisac koji istražuje i dovede svoju temu do ovoga, razradi je do najmanjih detalja... to je pisac!

I tako dođemo do kraja... predivno!

Savršena priča, koja kroz sve prepreke dolazi do svog sretnog kraja.

Čekaj malo?

Ovo je Tamara Kučan.

Ne piše kraj, okreni još jednu stranicu.

Vrištim, plačem, trnci niz čitavo tijelo.

Toliko sam se šokirala, da sam otvorenih usta gledala posljednju stranicu gotovo pola sata. Onda je slijedio napadaj smijeha.

I onda pomisliš... Tamara Kučan ti si genije, ali moje srce ovo ne može izdržati.

Ali kad zatvorim knjigu, bez obzira na šok... poželim opet sve nazad. To su te knjige koje me oduševljavaju, one kojima se uvijek vračaš.

Kad me prođe bijes, ljutnja, želja za bacanjem knjige svom psu da je zažvaće, shvatiš. Ne radimo li svi to? Kad legnem u krevet, prije nego zaspem, zatvorim oči i sanjam... nekom drugom životu ili nečemu što bi moglo biti, ono što priželjkujem u svom srcu... bila to ljubav ili nešto drugo. Ali sanjam, svi mi sanjamo. Sanjamo te neke snove, čekamo da postanu stvarnost... ili na kraju ipak ostanu samo snovi.

Oduševljena, kraj je definitivno neočekivan. Kapija je knjiga kojoj ću se vraćati iznova i iznova. Dok poželim pobjeći od života... u te neke snove.