Tamara Kučan - Bivirgata

Pročitala sam knjigu. Zatvorila je. I sklonila od sebe. Što dalje. Onog trenutka kad sam pročitala ovu knjigu emocije u meni i nisam ih mogla odjednom sve posložiti u svojoj glavi. S pisanjem ove recenzije mi je trebalo, o da, trebalo mi je dugo. Jer kako uopće početi. Odakle? Kako objasniti moje saznanje. Što sam samo sve naučila čitajući ovu knjigu. Lekcije, bol za čovjekom kojega sam voljela... prije, tamo daleko. Nakon Bivirgate, više se ne sjećam da sam ga ikad voljela.

Imamo ovdje toliko toga. A Tamara nam je sve ove djeliće i kockice posložila u knjigu od 720 stranica. Nakon tih stranica može dobiti ogroman aplauz. Kad sam krenula čitati prve stranice, pa čak već prve tri stranice su učinile da zaplačem kao beba. Stala sam, pa se smirila. I tako iznova, toliko puta da me to izluđivalo. Kad sam prije godinu dana pročitala Profajlera i napisala recenziju te sam iznova ponavljala koliko volim Arsenija, Tamara me upozorila da ću mnogo plakati čitajući Bivirgatu. Bila je u pravu. Zato sam toliko dugo i čekala da čitam ovu knjigu. Strah od Tamarinih ideja koje me fasciniraju je uvijek prisutan.

Početak je ujedno i kraj. On jeste kraj. Kad ga pročitamo, ne razumijemo ga. On probudi emocije u nama, razori nas... ali on je labirint. To je sve što saznajemo. Pošli smo, a ne znamo gdje. Kamo ćemo? Idemo dalje na slijepo, pa kamo nas put odvede.

I zatim krećemo. Marinin otac umire. Slom. Plačem zajedno s njom. Za gubitkom koji je uslijedio i koliko joj je bilo teško izgubiti ga. Arsenije i Marina se gube. Njihova predivna priča, postaje lošija. Kriza. Sigurno je to u pitanju. Pomislila sam to zajedno s Marinom. Tražila sam zajedno s njom isprike za takvo ponašanje. Tražila sam sa svakom novom stranicom tu veliku ljubav Marine i hakera R. Gdje je nestala? Ili nije ni postojala?

I dok se Marina bori sa svime time i stotinu pitanjima zajedno sa mnom, dobiva novi posao. Novi zadatak na sajber odeljenju. Igrica Bivirgata koja uništava mlade živote. Tko je u pitanju? Igrica se nekako prepliće sa hakerom R. Na prvu sam pomislila, da li bi to mogao biti R? Ili netko blizak Marini? Bila je to sasvime neka druga priča kojom nas je Tamara upoznala sa nekim novim likovima. Ovisnost jedne djevojke koja je otišla predaleko.

Bivirgata je brzo riješena. Pomislila sam možda i previše brzo. Da li je moguće da se tako brzo rješilo nešto toliko komplicirano? Možda je Ivona samo pijun? Ali nije, Tamara nas vodi do mnogo većeg problema. Do mnogo veće zmije. I dok je Marina uspješno rješavala svoj zadatak, u svojoj igri je gubila. Skrenuli smo svi skupa s puta i upoznali nekog novog Arsenija. Tko je ovaj ARSENIJE? Imala sam osjećaj na trenutke kao da sam u istoj zabludi kao i Marina. Kao da gubim čovjeka kojega volim. Toliko sam ga voljela u Bivirgati. Junak. Čitala sam stranicu za stranicom čekajući da se on negdje pokaje za svoje ponašanje, da shvati što čini. Da je on dobar u dubini duše, a ne ovaj muškarac... ne, krivi izraz. Ovaj Arsenije je balavac koji smatra da se njemu treba podilaziti i štovati ga kao da je cijeli svijet njegov. Gad je prava riječ.

Plakala sam za čovjekom iz Profajlera. Zajedno s Marinom, plakala sam.

Marina se promijenila. Izgubila je sebe pokraj njega. Ona je naučila kako da se ponaša, samo da se ne posvađaju. Pokoravala se u svakom smislu te riječi. Samo da se on ne naljuti kao malo dijete radi neke sitnice. Samo da ne ode od nje. Dani su prolazili, bilo je onih dobrih... ali tako malo nasuprot onih loših. Ona je propadala iz dana u dan, a ja tu ženu u jednom trenutku nisam mogla prepoznati. Gdje je nestala ona jaka žena koja je preživjela toliko toga? Žena koja se sada pokorila jednom muškarcu. Žena koja više nema svoje ja.

Mislila sam da nema kraja. Da se vrtimo u krug. Gdje je to saznanje? Kad će ta istina? Što se događa? A onda... odjednom, Marina uočava pravu istinu. Shvaća! Ona shvaća TKO je Arsenije.

Istina je bolna. Možemo li tu istinu preboliti? Čitala sam o toj istini i plakala. Osvijestila sam se jednako kao i Marina. Imamo li mi ostali takve ljude u životu? Postoje li? DA! Možda i češće nego što mi to mislimo.

Narcisoidni poremećaj. Što je to? Marina me naučila. Ova knjiga me naučila. Istina koju možda mnogi od nas ne želimo priznati, a u najvećem slučaju ne znamo da smo u toksičnoj vezi, prijateljstvu ili bilo kakvom drugom odnosu. Takva osoba nam može uništiti život a da mi uopće ne primijetimo. Marini je umalo uništio. Kako je Marina poslije toga uopće izvukla živu glavu? Kako da voli samu sebe poslije njega? I kako da ga izbaci iz svog života? Marina, priznati psiholog koji je jedva prepoznao da pokraj nje živi takva osoba. Koja je uništava.

Marina je bila slomljena. Nije joj bilo nimalo lako! To je jedna velika borba u životu. A kad je Marina uspjela, mogla sam joj jedino nazdraviti. On je nije uspio slomiti do kraja, ona je njega preživjela. Ona je njega ostavila. Ona je borac!

Preživjela je, da može doživjeti svoju novu ljubav. Filip. Duša naša iz Indiga je dobio sretan kraj. (Jedino ako se Tamara ne odluči opet zezati u nekoj novoj knjizi s njima dvoje. Nemoj, molim te.) NjIH dvoje, tko bi rekao? U Indigu sam bila #TeamDžon, ali ovaj Filip... u ovoj priči. Zaljubila sam se u njega i njih dvoje. On je meni ovdje prikazan kao novi čovjek. Dobili smo lijepe trenutke nakon svog tog mučenja kroz cijelu knjigu. I mislim da smo ih zaslužili, zajedno sa Marinom i Filipom. Živjela ljubav.

Bivirgata je bila... Ukratko... Lekcija života. Marini. Meni. Tebi. Vi koji ste čitali, ili vi koji tek planirate.

Knjige Tamare Kučan možete naručiti na njenoj stranici tamarakucan.com. Nedavno je izašla njena nova knjiga 11:12 u kojoj nam Tamara priča o Streli Blaj i čula sam samo pohvale. Ja jedva čekam da je čitam. <3